Misli i Stihovi

O Ljubavi

— Autor ilamnem @ 17:30
Ljubav je aktivna briga/staranje za psihicko, fizicko, mentalno i duhovno (i svako drugo) stanje i napredak osobe prema kojoj je ljubav usmerena, koja pri tome izaziva osećaj zadovoljstva kod onoga koji tu ljubav pruža.
Dakle očigledno je da ljubav ima dva aspekta: spoljni - koji se manifestuje u aktivnoj brizi, i unutrašnji- koji se manifestuje kroz osećaj zadovoljstva onog koga voli.
Ovo zapravo mogu da budu potpuno odvojeni aspekti. Tj. aktivna briga za nekog može postojati i bez osećaja ljubavi odnosno privrženosti i tada kažemo da je to "pružanje ljubavi". Ono što pod tim podrazumevao je spoljni aspekt, jer mi zapravo ne možemo znati kako se osoba oseća već samo kako se ponaša. Jedina osoba koja može indetifikovati unutrašnji aspekt ljubavi je sam davalac ljubavi.
Ono što je očigledno a ipak namerno ili slučajno zanemareno u svakodnevnom životu je činjenica da ljubav sama po sebi ne zahteva dve strane. Ljubav se nalazi u onom koji voli i ona je praktično nezavisna od druge strane tj osobe prema kome je ta ljubav usmerena. Vi kao davaoci ljubavi ste potpuno slobodni da se za nekog brinete i da ga volite bez obzira na njegov stav i osećanja prema vama. A ljubav treba davati. Treba voleti. Brinuti se o drugima, starati se o njima, pomagati im i u svemu tome videti radost i sreću-ima li išta lepše? Ima li išta bogougodnije?
Pa ako je već tako zašto je onda neuzvraćena ljubav toliko strašna, bolna, nesrećna?
Ono što odmah treba da vam bude jasno je to da nijedno osećanje nije obavezujuće! Niko nije dužan da vas voli samo zato što vi njega volite. Tu nema mesta ljutnji. Vaša ljubav je samo vaša, i ne obavezuje nikog ninašta. Voleti i očekivati nešto za uzvrat, pa makar to bila i ljubav sa druge strane, je ravno prostituciji. To nije ljubav, to je trgovina.
Već na samom početku smo rekli, ljubav izaziva osećaj zadovoljstva i sreće, pa otkud onda ta patnja i bol koja se stvara kada ljubav nije uzvraćena?
Odgovor je malo skriveniji i zapravo nema suviše veze sa ljubavi.
Dakle, kada nekog volite to je zato jer imate visoko mišljenje o njemu/njoj. Smatrate da je ta osoba lepa, zgodna, pametna, dobra. Vaša ljubav prema toj osobi je potvrda kvaliteta te osobe.
Ono što je dalje očigledno je da vi sada želite da i ta osoba vas voli, i time potvrdi i vase kvalitete, da vam pruži potvrdu da ste dovoljno vredni da budete voljeni. Dakle, vama je ustvari potrebna potvrda od jedne "važne" osobe (o kojoj vi imate visoko misljenje, i koja je zbog vase zaljubljenosti najvažnija osoba na svetu) da ste i vi "važni".
Pa ako ljubav nije uzvraćena, osećate se da niste dovoljno lepi, zgodni, pametni, dobri. I upravo taj osecaj je bol i patnja koji se pojavljuju kod neuzvraćene ljubavi. Taj osećaj je posledica nezadovoljenja vašeg EGA koji želi sebe da uzdigne iznad ostalih, koji želi potvrdu da je poseban.
Pa kako onda prevazići sve to?
Kada smo utvrdili sve gore navedeno, odgovor je više nego očigledan. Oslobodite se EGA! Oslobodite se potrebe da vam se pruža priznanje, da vam se daju potvrde o vašim kvalitetima.
I konacno zavolite sebe! Pri tom ne misim da postanete sebični ili narcisoidni, već da zaista zavolite sebe i svoju ličnosti.
A šta to znači? Setite se samo početka ovog teksta i definisije ljubavi koja tu stoji! Brinite se i starajte se o sebi!Radite na svom fizičkom mentalnom i duhovnom napretku! I uživajte u tome! Eto, to znači voleti sebe!
Volite sebe, volite druge! Budite srećni!

Let

— Autor ilamnem @ 14:22
-Secas se kako si nekad hteo da se skocis sa zgrade?-
-Da. Secam se.-
-E, pa veceras cemo malo da skacemo. Spreman?-
-Da…-
-Nalazis se na krovu zgrade… I prilazis ivici. Vidis ceo grad odatle. Ako pogledas dole vidis ulicu u automobile. Kako se osecas?-
-Strah me je.-
-Zasto? Nece ti se nista lose desiti. Obecavam. Jel mi verujes?-
-Znam da nece. Ovo cak nije ni stvarno…-
-Ok. Sada skoci.-
-Dobro. Evo skocio sam. Letim kroz vazduh.-
-Jel se plasis?-
-Da.-
-Udaras u tlo…-
-Udario sam.-
-Gde se sada nalazis?-
-Ne znam… U nistavilu.-
-Ok, idemo ponovo… Ponovo si na zgradi… Prilazis ivici.-
-U redu…-
-Jel te je strah?-
-Jeste…-
-Zasto? Znas da se nece nista lose dogoditi.-
-Znam… Al me je ipak strah..-
-U redu… Skoci.-
-Skocio sam… I udario o tlo… Ponovo sam u praznini…-
-U redu… Idemo ponovo.-
-Zasto? Sta ce se promeniti?-
-Mora se nesto promeniti.. Na zgradi si, prilazis ivici… Jel te je strah?-
-Ne. Nije.-
-Odlicno. Okreni se sada ledjima ivici i pusti da padnes preko nje.-
-U redu. Evo padam.-
-Strah te je?-
-Ne. Nije vise.-
-Pao si?-
-Da… Boze… Sada mi prilaze dva andjela. Pruzaju mi ruke da mi pomognu da ustanem.-
-Naravno. Kada se strah utisa, andjeli se pojave. Kako izgledaju?-
-Jedan je sasvim mlad decak. Ima mozda oko 10ak godina. A drugi je odrastao, ima dugu kosu. Ali lice mu ne vidim. Kao da je sakriveno… Zasto tako izgledaju?-
-Zato sto su oni deo tebe. Prvi je decak, jer si ti decak u srcu. A drugi se krije, kao sto se ti krijes, i sakrivas svoj um od sveta.-
-Hoce li ikada odrasti? Hoce li ikada prestati da se krije?-
-To zavisi od tebe? Da li ces ti odrasti? Da li ces ti prestati da se krijes?-
-……….-
-Tu je i treci. Zelis li da ga vidis?-
-Naravno.-
-On je najmocniji. On je tvoja veza sa Bogom. Evo ga, stize….-
-Vidim ga. Silazi sa neba. Izgleda snazno i mocno. Ima dugu sedu bradu… Zasto on nije tu samnom? Sa drugom dvojicom?-
-Jer on pazi na tebe odozgo. Vodi racuna od tebi. I ceka te da se uzdignes i dodjes pored njega.-
-Kako mogu da stignem do njega?-
-U redu… Idemo ponovo.-
-Ponovo krov?-
-Da. Ovog puta neces skakati da bi padao. Vec da bi leteo. Pridji ivici. Skoci i poleti.-
-U redu……… Ne mogu… Ne mogu da poletim.-
-Zasto?-
-Nesto me zadrzava.-
-Sta? Pogledaj nadole i vidi sta te to zadrzava?-
-Imam neki lanac na levoj nozi. Za drugi kraj lanca zakaceno je nesto crno… Ne vidim sta.-
-Ok… Oslobodicu te lanca sada.-
-Divno… Sada letim kao da sam ispaljen iz puske. Neverovatno… Stizem do neba. Tu je onaj andjeo. Ogroman je. Uopste ne mogu da sagledam njegovu velicinu. Divno je ovde. Osecam se sigurno. Mocno.-
-Ostavicu te jos malo da uzivas. Ali razmisli kako ces poleteti? Moras se osloboditi onog lanca.-
-Kako? Kako da se oslobodim?-
-U redu. Idemo ponovo. Ponovo krov. Zakoraci. Poleti.-
-Ne mogu. Ponovo me onaj lanac vuce ka zemlji.-
-Ok, vrati se na krov i pogledaj sta je na kraju lanca.-
-Nekakva crna vreca. Sta je u njoj?-
-Vidis li shnir na njoj? Rasniraj je i vidi.-
-Boze… Izletele su nekakve ptice iz nje? Sta su one?-
-To su tvoje zelje i nade. Vidis li? Kada ih zatvoris u dzak one ce te vuci ka zemlji. A ako im dozvolis da budu slobodne mozes leteti zajedno sa njima.-
-Place mi se sada.-
-Placi… Ali ipak… Idemo ponovo. Krov. Zgrada. Skoci. Poleti.-
-Onaj dzak me vuce.-
-Sagni se i odsniraj ga.-
-Ptice su izletele iz njega. Svaka me je uhvatila nozicama za odecu. Vuku me ka gore. Oh Boze… Ovo je divno. Letim ka gore… Tako je lako…. Hvala ti.-
-Hvala tebi.-

Za laku noc - stihovi

— Autor ilamnem @ 09:21
Prepusti se vetru. Nek nosi tvoju lađu nek ti se provlači kroz kosu i nek te miluje Nek te ljulja lagano kad kreneš da zaspiš uz uspavanku nežnu sto sa neba se čuje
Oslušni pospane svice, i čuj noćni šapat sa mrakom i senkama zlatne niti plete Ja ti šaljem rajske ptice što divan san donose da zajedno sa anđelima na krevet ti slete
Pa razvuci širok osmeh, i utoni u san da obnoviš im sjaj među zvezdama zaplovi i plutaj po nebu, po oblacima pleši ja čuvaću te nocas da divni budu snovi

Powered by blog.rs